Sveučilišna knjižnica Zadar
projekt, Zadar, 2009.

Pravilan urbanistički raster uvijek je bio dominantni motiv u planiranju Zadra, element regulacije čitavog prostora i prepoznatljivi simbol grada. Autoritet već postojećeg rastera u kontekstu ovog projekta nameće se kao bitan element razvoja čitavog područja budućeg kampusa.
Prvi značajan novi objekt koji se planira izgraditi na području novog zadarskog kampusa je Sveučilišna knjižnica. Ona mora funkcionirati u okruženju u kakvom bi danas bila smještena, a ne samo u idealnim shemama zamišljenim u budućnosti. Jedna od glavnih zadaća suvremene knjižnice je socijalna obveza da udomi ne samo knjige već i informacijske medije i omogući im prostor za eksplozivnu multiplikaciju.
Urbanističkim postavljanjem volumena same zgrade na jugoistočni rub parcele i zadavanjem urbanističkih parametara potpuno se određuje njezin karakter. Ovojnica u kojoj se mora ostvariti zadani program knjižnice je ujedno i okvir zadanog kontejnera.
Glavna komunikacijska os postavljena je u smjeru istok - zapad tj. od parka prema ulici što jasno definira glavni ulaz (iz parka) i otvara prostor prizemlja u tom smjeru. Iza tako stvorenog velikog prolaza koji je glavno mjesto susreta i komunikacije prostor se potpuno otvara i širi vertikalno prema gore. Otvorenost galerija pojedinog kata i njihova vizualna dostupnost, te reprezentativne javne stube, koje smo prozvali Zoranićeve stube, penju se i simbolički na "planinu znanja", kao što se u alegorijskom epu Planine penje Petar Zoranić.
Zbog mediteranskog podneblja, ali i zbog fizičke zaštite samog sadržaja knjižnice, jednostavni volumen introvertirane kuće tražio je i jednostavnu ekspresiju vanjskog volumena i pročelja knjižnice. Vertikalno slaganje slojeva pročelja, sa razmakom, čini ju i izvana više zatvorenom, ali ti slojevi poništavaju, dematerijaliziraju njene stvarne dimenzije.
Inspiracija za pročelje je pronađena, osim u hrpi složenih knjiga, i u lokalnom materijalu. Jedan od karakterističnih kamena lokalnog podneblja je benkovački kamen. Vrlo specifičan, jednostavan, narodski, u upotrebi već stoljećima. Njegova najmasovnija upotreba je u pločastom obliku i njegovo slaganje je vrlo nasumično i uvijek ga možemo naći naslaganog na hrpu.