Hotel Adriatic
realizacija, Rovinj, 2015.

Stogodišnji Adriatic jedini je hotel u urbanom tkivu grada Rovinja, starogradskoj jezgri koja je 1963. godine proglašena spomenikom kulture. Sveobuhvatnom obnovom transformiran je u luksuznu žarišnu točku u gradu, zajedničkim trudom kreativaca iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Italije, Njemačke i Francuske. Projekt je izradio arhitektonski ured Studio 3LHD, za dizajn interijera zaslužni su Studio Franić/Šekoranja u suradnji s 3LHDom, umjetnička kustosica je Vanja Žanko, grafička dizajnerica Lana Cavar odgovorna je za vizualni identitet, a dizajn uniformi osoblja osmislile su dizajnerice iz Studija I-gle. Uz očuvanje baštinskih vrijednosti hotela, u uređenju su interpretirani njegovi povijesni slojevi, a umjetničkim intervencijama unesen je suvremeni kozmopolitski duh.
Istovremeno star i nov, vintage i moderan, Adriatic je naprosto jedinstveni hotel s umjetnošću, neponovljivi i cjeloviti ambijent u kojem se prožimaju fantazija i realnost - umjetničke intervencije i svakodnevni objekti. Iz mjesta odsjedanja postaje mjesto druženja, iz privremeno aktiviranog prostora tijekom turističke sezone prerasta u prostor cjelogodišnjeg boravka, iz mjesta izmještenog iz konteksta u meku za susret s lokalnim pričama. Iz mjesta za spavanje u mjesto za sanjare.
Objekt se nalazi u zaštićenoj povijesnoj jezgri grada Rovinja, pa je u projektu obnove hotela puno toga bilo unaprijed zadano. U potpunosti je ispoštovan stav konzervatora prema kojemu je potpuna rekonstrukcija vanjskog pročelja zgrade bez ikakve mogućnosti za suvremenom reinterpretacijom njegovih pojedinih dijelova bila obavezna. U unutrašnjosti zgrade bile su dopuštene preinake, što je iskorišteno kao inspiracija za koncept kroz koji se provlače povijesni slojevi objekta.
Programski koncept koji je za ovu rekonstrukciju zadao investitor temelji se na tome da hotel ima prostrane sobe i da se ugostiteljski sadržaji u prizemlju orijentiraju prema svim gostima Rovinja, a ne samo hotelskim gostima. Prostori unutar zgrade zato su kroz niz zahvata maksimalno otvoreni i postali reprezentativni. Naglasak je stavljen na očuvanje postojećeg stubišta koje vodi od prvog do četvrtog kata. Novo stubište od prizemlja do soba postavljeno je ekscentrično u odnosu na prizemlje, kako bi se javni sadržaji hotela (caffe, brasserie) otvorili prema gradskom trgu.
U eksterijeru je zadržan tradicionalni, autentični povijesni izgled iz 1913. godine, dok je vizualno bogati novi interijer eklektičan, suvremen, klasičan i elegantan, s mnoštvom tekstura, tonova i boja. Pri osmišljavanju koncepta naglasak je stavljen na stvaranje atmosfere i estetike a ne na restauraciju izvornog interijera. Glavna specifičnost interijera su site-specific instalacije, nadopunjene manjim radovima koji su postavljeni kao odložena umjetnost, čiji su autori poznati međunarodni umjetnici. Stvaranje site-specific umjetničkih radova zahtjevalo je od umjetnika stalno fino podešavanje i ispitivanje vlastite prakse, te je rad na ovom hotelu predstavljao pravi suradnički izazov za sve uključene sudionike. Jedinstveno uređene sobe doimaju se poput umjetničkih studija, njihov intimni ambijent gostima pruža ugođaj elegantnog doma, a ne hotelske sobe. Sobe su različitih veličina, uređene vrlo sličnim namještajem, ali s potpuno različitim radovima umjetnika. Umjetnine muzejske vrijednosti zajedno čine impresivnu i jedinstvenu kolekciju hotela s više od stotinu umjetničkih komada, u kojoj će uživati znatiželjni gosti u potrazi za drugačijim iskustvom.
Zastupljeni su umjetnici Abdelkader Benchamma, Jasmina Cibic, Igor Eškinja, Chris Goennawein, Kristina Lenard, Federico Luger, Charles Munka, Goran Petercol, Valentin Ruhry, SofijaSilvia, Saša Šekoranja, Massimo Uberti, Zlatan Vehabović te Žižić/Kožul. Portfolio hotela obuhvaća generacije snažnih rukopisa, umjetnike koji su prepoznati u međunarodnom kontekstu i čiji su radovi izlagani i otkupljivani za prestižne muzeje, fondacije i kolekcije. Neke od njih su: Louis Vuitton Foundation u Parizu, Bentley Elements u Crewe, Albertina u Beču, ZKM u Karlsruhe, Arnaldo Pomodoro Foundation u Milanu, Casino Luxembourg u Luksemburgu, MAXXI u Rimu, Museum Moderner Kunst u Beču, Lentos Kunstmuseum u Linzu, Ludwig Muzej u Budimpešti, Galerija Camera Austria u Grazu, Boghossian Foundation u Bruxellesu, Vehbi Koç Foundation u Istanbulu, Drawing Center i PS1 u New Yorku, Kuća Lauba u Zagrebu, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.
Jedinstvene uniforme osoblja hotela dizajnirane su u skladu s koncepcijom spoja tradicije i suvremenog artističkog manira svih vizualnih segmenata. Funkcioniraju kao svojevrsni estetski manifest kojim se podcrtava osnovna ideja Adriatica kao hotela koji baštini stoljetno nasljeđe. Krojevi su razvijeni kao vrlo sofisticirana nadgradnja klasičnih odjevnih standarda karakterističnih za elegantni hotelski izgled. Inspirirane suptilnom estetikom klasične elegancije, uniforme su istovremeno u srazu sa suvremenim poimanjem funkcionalnog odijevanja. Na vrlo moderan način promiču sofisticiranu ležernost nesputanu klasičnim obrascima i očekivanjima koji se obično apliciraju u tretiranju hotelskih uniformi, no istovremeno je njihova jednostavnost stilska poveznica tradicionalnog s modernim. Boje se kreću u rasponu od antracit sive do bijele, a tkanina je isključivo prirodni pamuk.
Inspiracija u izradi vizualnog identiteta hotela Adriatic je prije svega eklektični karakter hotela u kojemu se sudaraju obilježja stare zgrade i nove arhitekture, tipologije hotela i galerije, klasičnog i suvremenog izričaja, atmosfera opuštenog i otmjenog. U logotipu se susreću dvije tipografije, jedna modernistička i jedna klasična, no obje izravno inspirirane formama slovnih znakova iz vremena u kojemu je nastala zgrada hotela. Logo je relativno apstraktan, forma koja se pamti gledanjem više no čitanjem, poput tipografske ilustracije.