Kuća N
realizacija, Zagreb, 2008.

Kuća N smjestila se u drugom, mirnijem redu ulice Pantovčak na zapadnim obroncima sa pogledom na šumu i panoramu grada.
Pristup na parcelu s južne strane, relativno uska i dugačka parcela, te strma padina, bili su ključni elementi  koji su uvjetovali smještaj kuće i organizaciju sadržaja  u njoj.
Prevelika blizina susjednih objekata istočno i sjeverno utjecala je na njeno relativno kompaktno oblikovanje sa redukcijom otvora na tim pročeljima. Smjerovi kretanja u interijeru dodatno su naglašeni u vanjskom volumenu kuće i predstavljaju njegov glavni oblikovni element. Cijela je kuća, njena pročelja i krov, obložena istim materijalom; tamnosmeđim HPL pločama, kako bi njen volumen u kontrastu sa velikim otvorima, bio što kompaktniji.
Prizemna ujedno i ulazna etaža  na kojoj su smješteni dnevni sadržaji proširuje se na vanjski teren preko drvenih terasa, natkrivenih, otkrivenih i na kraju posve prirodnih šljunčanih površina upisanih u travi. Za razliku od dnevnog boravka i blagovanja kontakt kuhinje i vanjskog prostora nije tako izravan. No ipak, smještaj kuhinje na neatraktivnoj poziciji u odnosu na susjede i okolni teren iskorišten je kao prednost, otvaranjem širokog uglovnog prozora u ravnini sa terenom.  Na taj se način radna ploha, postavljena duž prozora, vizualno produžila po travnjaku u vrt.
Nezgodna pozicija pristupnog puta koji se provlači duž čitave parcele onemogućava otvaranje i izlaz dnevnog boravka na najpoželjnijoj južnoj strani, već se ovdje ostakljenje skromno penje u trokutastoj formi prema jugozapadnom uglu i spaja sa velikim staklenim stijenama na zapadnoj strani kuće koje se potpuno rastvaraju i tako spajaju dnevni boravak sa vrtom.
Glavni akcent interijera je dvoetažni prostrani hall ujedno i glavna poveznica prizemlja i kata, u kojem dominira viseća Poulsenova "artičoka" okupana difuznim zenitalnim osvjetljenjem koje dopire iz visokog uglovnog prozora i daje cijelom prostoru poseban ugođaj.
Kat je posvećen intimnim sadržajima; radna galerija, dječji i roditeljski trakt, iz kojeg se kroz dojmljiv ugaoni prozor pruža najljepši pogled.
Podovi u uljanom tiku i bijeli zidovi  stvaraju decentnu bazu za bilo koju kolorističku intervenciju u budućem korištenju kuće. 
Posebna pažnja je posvećena osvjetljenju prostorija, pa su tako sanitarni i garderobni prostori osvjetljeni krovnim svjetlicima, kako bi tim prostorijama omogućili što kvalitetnije i prirodnije osvjetljenje. Dvorana za vježbanje smještena u podrumu,  jedini izvor svjetla dobila je kroz kružne, staklene, stropne svjetlike smještene  uz južnu staklenu stijenu u podu dnevnog boravka.
Jednostavnost i kompaktnost volumena, ograničen odabir materijala te posljedično i boja u konačnici čini da kuća neodoljivo podsjeća na grumen fine crne čokolade ostavljen na vrhu zelene livade.